|
| 26. 06. 2025 |
  |
Europa je odbacila svoje principe kako bi se dodvorila predsjedniku koji čak ni ne zna da postoje.
Odgovor Europske unije na američke napade na Iran u subotu otkrio je više od pukog licemjerja – otkrio je toliko duboku vazalsku ovisnost da europske prijestolnice sada voljno potkopavaju i međunarodno pravo i vlastite strateške interese.
Deklaracija E3, koju su potpisali njemački kancelar Friedrich Merz, britanski premijer Keir Starmer i francuski predsjednik Emmanuel Macron, a koja slijedi nakon sličnih iz predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaje Kallas, savršeno sažima ovu kapitulaciju.
Europski trio ponovno je potvrdio svoju podršku sigurnosti Izraela – i samo Izraela, kao da druge bliskoistočne zemlje nemaju pravo na sigurnost. Ponovili su retoriku da Iran “nikada ne smije posjedovati nuklearno oružje” i podržali američke napade na iranska nuklearna postrojenja, unatoč brojnim zaključcima IAEA-e i američkih obavještajnih agencija da Iran trenutno – ili barem ne prije subotnjeg napada – ne radi na naoružavanju svog nuklearnog programa.
U doista orvelovskom stilu, E3 je pozvao Teheran da se “uključi u pregovore koji vode do sporazuma koji rješava sve probleme vezane uz njegov nuklearni program” – iako je Iran, zapravo, bio uključen u te iste pregovore s ministrima vanjskih poslova E3 u petak, dan prije američkog napada, dok se pripremao za nastavak pregovora sa SAD-om u Omanu, prije nego što je Izrael započeo rat tjedan dana ranije. Doista, izraelska drska odluka da sabotira američko-iransku diplomaciju dokaz je da je, suprotno današnjim tvrdnjama E3, Iran bio uključen u dovoljno ozbiljne razgovore da bi izgledi za sklapanje novog sporazuma izgledali realni.
Vremenski raspored američkih napada – nakon diplomatskih napora E3 i Irana – opovrgava tvrdnje E3 da je Teheran sada odgovoran za nastavak pregovora. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi tada je upitao: “Kako se Iran može vratiti nečemu što nikada nije napustio, a kamoli digao u zrak?”
Još je osudnije odbijanje EU-a da prizna otvorenu izjavu bivšeg švedskog premijera Carla Bildta: Američki napad bio je jasno kršenje međunarodnog prava. Povelja UN-a zabranjuje upotrebu sile osim u samoobrani od neposrednog napada ili uz odobrenje Vijeća sigurnosti – ništa od toga se u ovom slučaju nije primijenilo. Pa ipak, sadašnje vodstvo EU-a, koje tako glasno osuđuje ruska kršenja suvereniteta Ukrajine, ostaje upadljivo nijemo kada Washington ili Jeruzalem čine isto.
Ovo licemjerje ne samo da razotkriva moralno poziranje EU-a – ono aktivno potkopava temelje međunarodnog prava i toliko hvaljeni “međunarodni poredak utemeljen na pravilima”. Legitimizirajući “prava moćnih” da vode preventivni rat, EU kobno potkopava ukrajinski cilj i postavlja presedan koji će njezini protivnici sigurno iskoristiti.
Ako su preventivni udari dopušteni za SAD i Izrael, zašto ne i za Rusiju, Kinu ili bilo koju drugu silu koja tvrdi da predstavlja “prijetnju”? Zašto bi se zemlje globalnog juga trebale okupiti oko Kijevovog pozivanja na Povelju UN-a kada sama Europa opravdava očita kršenja od strane zapadnih sila?
Još gore, ova vazalizacija Europe pokazuje se strateški beskorisnom. Do sada se nisu pojavili dokazi da je Trumpova administracija uopće upozorila svoje europske “saveznike” na napad na Iran. To je osuđujući pokazatelj prezira Trumpove administracije prema svojim ključnim europskim saveznicima u NATO-u, koji se zatim neselektivno dobrovoljno javljaju braniti očita kršenja međunarodnog prava od strane Washingtona.
Tajming ne može biti upečatljiviji. Dolazeći samo nekoliko dana prije ključnog summita NATO-a, ova epizoda potvrđuje ono što su trezveni promatrači već znali: europska podređenost ne izaziva ni poštovanje ni reciprocitet u Washingtonu.
Očito neuspjeh Trumpove administracije da se konzultira s E3 – unatoč tekućim diplomatskim odnosima s Iranom – dokazuje da američki kreatori politike Europu ne smatraju partnerom, već lakejima koje treba ignorirati po volji. Ova dinamika truje atmosferu uoči sastanka NATO-a, gdje će europski čelnici još jednom pozvati na “transatlantsko jedinstvo” dok prihvaćaju svoju ulogu washingtonskih podređenih.
Dublja tragedija, međutim, jest to što su europski čelnici internalizirali vlastitu podređenost. Izdaju međunarodno pravo ne radi opipljivih koristi, već iz refleksne poslušnosti – navike koja slabi globalni ugled Europe, a istovremeno potiče Washington i Jeruzalem u njihovim najgorim impulsima. To je jedna od oštrih razlika u odnosu na razdoblje prije posljednjeg velikog rata koji su odabrale SAD. Tada su čelnici Francuske i Njemačke imali hrabrost i predviđanja da se suprotstave invaziji Georgea W. Busha na Irak 2003. godine. Godine 2025. njemački neokonzervativni kancelar Merz s oduševljenjem podržava izraelske nezakonite napade na Iran kao nužan “prljavi posao” obavljen u ime “Zapada”.
Eskalacija rata na Bliskom istoku trebala bi poslužiti kao poziv na buđenje: S obzirom na geografsku blizinu Europe Bliskom istoku, učinci potencijalnih novih migracijskih tokova, terorističkih prijetnji i energetskih šokova bili bi masovno destabilizirajući za Europu. Ako Europa sada ne istakne svoje interese, s obzirom na rizike, kada će to učiniti? Ako Washington i Jeruzalem jednostrano uvuku Europu u još jedan beskrajni bliskoistočni rat? Ako sljedeći ilegalni napad pogodi treću zemlju? Vazalstvo se ne isplati – ono samo degradira.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Mediji
Objava: 26. 06. 2025 
252 ogleda, 
0 komentara
