Ali u praksi Bhattacharya vidi ozbiljne probleme:

Nema kontrole nad dozom:

Količina proizvedenog antigena potpuno je nepredvidiva. “Može biti jedan, dva, pet ili tisuću – nad tim nema kontrole.”

Nekontrolirana distribucija u tijelu:

Biodistribucija – tj. gdje mRNA završava u tijelu – ne može se kontrolirati. Dokumentirana su oštećenja raznih tjelesnih sustava. “Jedan od razloga mogao bi biti da mjesta proizvodnje antigena nisu kontrolirana.”

Pogrešna proizvodnja proteina:

Tehnologija nije precizna. Zbog pomaka okvira i drugih pogrešaka, mogli bi se pojaviti proteini koji nisu bili predviđeni u kodu – takozvani antigeni izvan cilja.

Zlouporabe propisa:

Bhattacharya kritizira regulatorna tijela kao što je FDA zbog odobravanja cjepiva iako se ni doza antigena ni distribucija ni struktura proteina u tijelu ne mogu adekvatno kontrolirati. “Kako regulator može odobriti proizvod ako proizvođač ne zna što zapravo daje?”

Nobelova nagrada – ali bez zrelosti

Iako su razvijači mRNA tehnologije dobili Nobelovu nagradu, Bhattacharya upozorava da se ova nagrada ne miješa s tehničkom zrelošću.

“Bit će potrebne još dvije ili tri Nobelove nagrade prije nego što ova platforma bude spremna za udarni termin.”

Zaključak

Jay Bhattacharya ne nudi samo mišljenje – on pruža dubinsku znanstvenu analizu temeljenu na godinama istraživanja i trenutnim podacima. Njegove izjave dovode u pitanje cijelu mRNA platformu, a ne samo cjepiva protiv COVID-19. Bacili su kritičko svjetlo na procedure odobravanja, regulatorne standarde i političko okruženje koje je ovu tehnologiju dovelo u globalnu upotrebu bez dovoljno dugotrajnog testiranja.

Pad spremnosti na cijepljenje mogao bi se, retrospektivno, pokazati kao signal upozorenja – ne zbog “dezinformacija”, već zato što sve veći dio stanovništva počinje shvaćati da ključna pitanja o sigurnosti, učinkovitosti i transparentnosti nikada nisu dobili odgovore.

Tko je Jay Bhattacharya?

Jay Bhattacharya je profesor medicine na Sveučilištu Stanford i član savjetodavnog odbora američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH). Smatra se jednim od najistaknutijih glasova u kritičkoj znanstvenoj raspravi o politici COVID-19. Već 2020. postao je međunarodno poznat kao koautor “Velike Barringtonove deklaracije” u kojoj je kritizirao karantene i masovna cijepljenja te se založio za ciljanu zaštitu ranjivih skupina.