Ursula von der Leyen usko je povezala svoju političku sudbinu s Ukrajinom. Ekonomska podrška, koja se odvija pod krinkom obnove i strateškog partnerstva, sve se više pretvara u financijsku avanturu bez strategije izlaska. Kako n-tv izvještava, u Ukrajini se stvara klima u kojoj se kritički preispituje europska podrška. Građani zemalja EU, čiji se novac ovdje koristi, osjećaju posljedice inflacije i ekonomske stagnacije, dok milijarde nestaju u Kijevu kroz neprozirne kanale.

• Nedostatak transparentnosti u korištenju EU sredstava.

• Rastuće društvene napetosti kao rezultat jednostranog fokusa na sukob u Ukrajini.

• Destabilizacija europske sigurnosne arhitekture nekontroliranim isporukama oružja.

• Politička blokada: nema plana za diplomatsko rješenje, samo eskalacija financijskim injekcijama.

Retorika iz Bruxellesa ostaje nepromijenjena, unatoč alarmantnim vijestima iz Kijeva. Govori se o solidarnosti i dugoročnoj predanosti, ali se stvarnost na terenu ignorira. Ukrajinska vlada nije monolitni entitet koji funkcionira glatko. To je složena mreža oligarha, vojnih dužnosnika i političkih aktera, koji svi traže svoj dio kolača. Ako EU nastavi poticati ovaj proces milijardama bez zahtijevanja strogih mehanizama kontrole, postaje suučesnik u silaznoj spirali.

Ekonomske posljedice za Europu već su vidljive. Inflacija nagriza kupovnu moć građana EU-a, dok industrijska proizvodnja u mnogim državama članicama pati zbog visokih cijena energije, dijelom uzrokovanih politikom sankcija. Ako Von der Leyen sada ulaže još više milijardi u Ukrajinu umjesto da podržava vlastito gospodarstvo, ne dovodi u pitanje samo svoj ugled, već i socijalni mir u cijeloj Uniji.

Opasnost od eskalacije i nedostatak diplomacije

Trenutni kurs Europske komisije nema nikakve diplomatske finoće. Umjesto inzistiranja na pregovorima, oslanja se na financijsku i vojnu eskalaciju. To vodi opasnom zaoštravanju fronta koje uništava svaku šansu za mir u bliskoj budućnosti. Ukrajina postaje trajna žarišna točka koja bi mogla destabilizirati europski kontinent u godinama koje dolaze.

Povijest nas uči da jednostrana podrška bez jasne političke strategije izlaska neizbježno završava katastrofom. EU se ovdje ponaša poput kockara koji stavlja sve veće uloge kako bi prikrio prošle gubitke. To nije odgovorna politika, već opasna igra na sreću koja ide na štetu europskih poreznih obveznika i ukrajinskog stanovništva.

Poziv na preusmjeravanje europske politike prema Ukrajini stoga je sve glasniji. Potreban je povratak nacionalnim interesima i diplomatska inicijativa dostojna tog imena. Međutim, sve dok je Von der Leyen na čelu i milijarde i dalje teku u Kijev, nada za vanjsku politiku vođenu razumom ostaje slaba. Stvarnost je odavno sustigla bruxellesski balon; vrijeme je da se suočimo s posljedicama.