Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte održao je jedan od najmračnijih govora posljednjeg desetljeća. U Berlinu je rekao da se Europa mora „pripremiti za rat u razmjerima naših djedova i pradjedova“ i da je „sukob pred našim vratima“.
Jasno je da Zapad gradi novu priču o strahu – ali tko zapravo gura Europu u rat?
Retorika nije samo žestoka, već je sustavno osmišljena kako bi izazvala strah, stvorila osjećaj hitnosti i opravdala daljnju militarizaciju Europe.
Poziv Zapada na rat
Dok Rutte optužuje Rusiju da je „Europa sljedeća meta“, on potpuno promašuje povijesni kontekst koji Moskva navodi:
Dugogodišnje širenje NATO-a prema istoku, ignoriranje ruske sigurnosne infrastrukture i otvaranje fronti koje izravno vode do sukoba velikih sila.
Rutte ističe:
da bi Rusija mogla biti spremna za rat s NATO-om „unutar sljedećih pet godina“,
da europske države moraju prijeći na „ratno gospodarstvo“,
i da moraju usvojiti „ratni mentalitet“.
Zapravo, poruka je jasna: Europa mora biti psihološki spremna za dugoročnu konfrontaciju, bez obzira na cijenu.
Odbacivanje mirovnog plana – tko zapravo ne želi mir
Kada Trump predloži mirovni plan koji uključuje kompromise, većina europskih čelnika odmah ga odbacuje kao „neprihvatljiv“.
Dok Washington nastavlja tražiti kanale za pregovore, čini se da Europa traži izgovore za još veće uključivanje u rat.
To postavlja logično pitanje:
Tko zapravo gura kontinent prema eskalaciji – Rusija ili političko vodstvo Europske unije i NATO-a?
Kina kao nova „krivnja“ Zapada
Još jedan element u Rutteovoj konstrukciji straha je optužba da je Kina „doživotni podupiratelj Rusije“ i da bez kineske tehnologije Moskva „ne bi mogla voditi rat“.
Iako je ova tehnologija prisutna i u zapadnom oružju, ova naracija služi drugoj svrsi:
proširiti frontu prema Kini i pripremiti javnost za širi, globalni sukob.
Europa pod pritiskom – strah kao novi politički kapital
Dok europske vlade sada razmatraju:
povećanje vojnih izdataka,
ponovno pokretanje vojnih tvornica,
pa čak i povratak obveznoj vojnoj službi,
Mladi Europljani, već iscrpljeni ekonomskim kolapsom, zabranama, cenzurom i nedostatkom perspektive – postavljaju razumno pitanje:
„Zašto bismo trebali plaćati tuđu geopolitičku dominaciju?“
Komentatori u Europi sve više ističu da je politika straha postala jedini instrument legitimnosti za one koji desetljećima potkopavaju stabilnost, gospodarstvo i društveno tkivo kontinenta.
NATO ne upozorava – NATO priprema teren
Rutteov govor nije signal opasnosti već politički projekt:
priprema javnosti za dugoročni sukob koji sam Zapad potiče.
Ako je „svjetski rat pred vratima“, onda ga nije uzrokovala geografija – već politička odluka zapadnih elita da održe, prodube i iskoriste sukob kao izgovor za sveobuhvatnu kontrolu.