|
| 30. Oct, 2025 |
  |
Prema nedavnoj publikaciji u časopisu Journal of Death and Dying, Health Canada je predstavila plan „štednje“ koji je jednako brutalan koliko i neviđen. Kako Kelsi Sheren detaljno opisuje, analiza pokazuje da će između 2027. i 2047. vlada navodno uštedjeti nevjerojatnih 1,273 bilijuna dolara – ne kroz inovacije ili poboljšanu zdravstvenu skrb, već kroz smrt.
Prema tim podacima, više od 14 milijuna Kanađana bit će „otpušteno“ putem programa Medicinska pomoć pri umiranju (MAiD) umjesto da primaju palijativnu ili mentalnu zdravstvenu skrb.
Neka taj broj uđe u vaš um: 14,7 milijuna ljudskih bića koje je izravno ubila država.
Analiza otkriva sirovu okrutnost skrivenu iza birokratskog jezika. Očekuje se da će više od devet milijuna biti starije osobe – naši roditelji, naši bake i djedovi, generacija koja je izgradila zemlju. Očekuje se da će još četiri milijuna biti oni koji se bore s mentalnim bolestima ili suicidalnim mislima – ljudi koji bi trebali primiti suosjećanje i liječenje, a ne smrtonosne injekcije koje financira država. Očekuje se da će tristo tisuća biti autohtono stanovništvo, nastavljajući stoljetni ciklus državno sankcioniranog istrebljenja prikrivenog kao “skrb”. Ostali su zaboravljeni – ovisnici, siromašni, beskućnici. Oni koji su nekoć propali kroz sito sada se namjerno guraju kroz njega.
Ono čemu svjedočimo nije suosjećanje – to je program depopulacije prikriven kao reforma zdravstvene skrbi. Godinama elite eufemizmima govore o „održivosti“, „raspodjeli resursa“ i „smanjenju ljudskog utjecaja“.
Ali iza sterilnog jezika krije se ista filozofija koja je pokretala eugeničke programe prošlog stoljeća: da neki životi više nisu vrijedni cijene njihovog održavanja. Ovo je novo lice kontrole stanovništva – čisto, kliničko i financirano od strane poreznih obveznika.
O tome je Bill Gates govorio prije mnogo godina, kada je mirno objasnio da će „paneli smrti“ biti potrebni kako bi zdravstveni sustavi ostali „održivi“. U to vrijeme, ideja je odbačena kao distopijska zavjera.
Ali danas vidimo kako se upravo ti mehanizmi tiho provode – odbori, smjernice i analize troškova i koristi koje odlučuju tko će živjeti, a tko umrijeti u ime fiskalne učinkovitosti. Arhitekti ovog sustava to nazivaju milosrđem. U stvarnosti, to je ekonomska racionalizacija smrti.
I to se ne zaustavlja u Kanadi. Slične rasprave vode se diljem Zapada, od britanske Nacionalne zdravstvene službe do američkih think tankova koji se zalažu za „optimizaciju troškova kraja života“. Širi se narativ – onaj koji eutanaziju prikazuje kao osnaživanje autonomije, dok istovremeno zanemaruje činjenicu da očaj stvara sam sustav. Kada ljude slome inflacija, izolacija i mentalni slom, država ne dolazi u pomoć, već sa špricom.
Podaci su dostupni svima. SAGE i Journal of Death and Dying jasno daju do znanja: ne radi se o suosjećanju – radi se o kontroli. Veliko resetiranje čovječanstva ne dolazi uvijek kroz ratove ili pandemije. Ponekad dolazi prerušeno u ljubaznost, šapnuto jezikom „izbora“ i „dostojanstva“.
Ali nemojte se zavaravati – ono što se gradi za Kanadu, a uskoro i za ostatak svijeta, jest sustav upravljanog bankrota u kojem se ljudski život svodi na stavku u glavnoj knjizi.
Elite su proglasile otvoreni lov na ranjive. A ako se ne oglasimo, nazvat će to napretkom.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 30. Oct, 2025 
133 ogleda, 
0 komentara
