|
| 23. Oct, 2025 |
  |
Kontrola stanovništva
U svijetu koji se čini sve čudnijim, dokumentarac Jamesa Corbetta “Silazak u ludilo” propituje u kojoj mjeri vlade i institucije manipuliraju ljudskom psihom. Film istražuje psihološke operacije, gaslighting i patologizaciju drugačijeg mišljenja (neslaganja), što sve služi učvršćivanju kontrole nad stanovništvom.
Podrijetlo psihološke manipulacije
Povijest psihološke manipulacije ne počinje u modernom dobu, već se može pratiti do početaka modernih država. Corbett ukazuje na Sovjetski Savez 1970-ih i 1980-ih, gdje su politički disidenti bili smještani u psihijatrijske ustanove i prisilno liječeni pod izlikom dijagnoza poput “inertne shizofrenije”. Ova je praksa služila za označavanje drugačijeg mišljenja kao mentalne bolesti i tako osiguravanje kontrole nad stanovništvom. Ali Sovjetski Savez nije bio jedini koji je koristio takve metode – zapadne vlade, posebno SAD, također su koristile slične strategije.
Rani primjer je Benjamin Rush, koji se smatra “ocem američke psihijatrije”. Rush je izumio bolesti poput “anarhije”, koju je opisao kao pretjeranu strast za slobodom koju razum ili vlada ne mogu obuzdati. Takve su dijagnoze korištene nakon Američke revolucije kako bi se diskreditirali oni koji su se protivili novoj vladi, na primjer, tijekom Whiskey Pobune. Rush je koristio tehnike poput samice, izolacije i uskraćivanja sna kako bi slomio “duh” oboljelih – metode koje je usvojio iz britanskih tehnika treninga konja. To pokazuje kako su se ljudi tretirali kao predmeti kojima se može manipulirati, slično stoci.
MKUltra i CIA: Kontrola uma u fokusu
Središnji fokus Corbettovog dokumentarce je zloglasni CIA-in program MKUltra, proveden 1950-ih i 1960-ih. Ovaj je program uključivao eksperimente u kojima su ljudima davane tvari poput LSD-a bez njihova znanja kako bi se proučavao njihov učinak na svijest. Operacije poput Midnight Climaxa testirale su droge kao moguće serume istine ili agense zbunjenosti. Iako je MKUltra službeno zatvorena, Corbett sumnja da su se slični programi nastavili pod drugim imenima, budući da je većina dokumenata uništena, a informacije su tek slučajno izašle na vidjelo.
Drugi primjer je istraživanje Martina Seligmana o “naučenoj bespomoćnosti”. U eksperimentima sa psima, Seligman je pokazao da su životinje koje su više puta bile izložene nekontroliranim električnim šokovima na kraju odustale i nisu uspjele pobjeći čak ni kada su mogle. Ove nalaze CIA je kasnije koristila za usavršavanje metoda mučenja u “Ratu protiv terora” – ne kako bi izvukla istinite informacije, već kako bi natjerala zatvorenike da kažu što žele. To pokazuje kako se psihološka istraživanja koriste u službi državne kontrole.
DSM i politizacija psihijatrije
Još jedan alat psihološke manipulacije je Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM), koji je objavilo Američko psihološko udruženje (APA). Ovaj priručnik služi kao vodič za dijagnosticiranje mentalnih poremećaja, ali je manje znanstven, a više politički motiviran. Jedan primjer je uključivanje homoseksualnosti kao mentalnog poremećaja do 1970-ih, što je uklonjeno nakon prosvjeda – jasan pokazatelj političke prirode DSM-a.
Još je zabrinjuće uvođenje dijagnoza poput poremećaja prkosnog opozicionog ponašanja (ODD), koji pogađa djecu koja su kritična prema autoritetu. Takve dijagnoze često dovode do davanja psihotropnih lijekova, što pogoduje farmaceutskoj industriji. Corbett ističe da mnogi članovi radnih skupina DSM-a imaju financijske veze s farmaceutskim tvrtkama, što dovodi u pitanje objektivnost dijagnoza. Široko rasprostranjeno liječenje djece lijekovima za navodne mentalne poremećaje još je jedan znak komercijalizacije i politizacije psihijatrije.
Patologizacija teorija zavjere
Od 1960-ih, posebno nakon atentata na Johna F. Kennedyja, CIA je namjerno uvela izraz “teoretičar zavjere” kao pogrdan izraz kako bi diskreditirala kritičare službene verzije. Interni dokument CIA-e (1035-960) iz 1967. dao je upute o tome kako se nositi s kritičarima Warrenove komisije koja je istraživala Kennedyjev atentat. Od tada se taj izraz koristi za marginalizaciju slobodne misli.
Danas svjedočimo pojačanom napadu na slobodne mislioce, koji se nazivaju “domaćim teroristima” ili “teoretičarima zavjere”. Primjeri poput novinarke Clare Sweeney, koja je prisilno liječena u psihijatrijskoj bolnici na Novom Zelandu zbog svojih komentara o 11. rujna, ili dr. Thomasa Bindera, kojeg je uhitila antiteroristička radna skupina u Švicarskoj zbog kritiziranja mjera protiv koronavirusa, pokazuju kako se neslaganje patologizira kao mentalna bolest. Takvi slučajevi ilustriraju kako vlade diljem svijeta koriste psihološke alate kako bi ušutkale neželjene glasove.
Psihopatija vladara
Corbett se također bavi psihološkim sastavom vladajuće klase. Studije pokazuju da otprilike 3-5% stanovništva pati od psihopatije – ljudi bez kajanja, savjesti ili srama. Te su osobe nerazmjerno zastupljene na pozicijama moći jer im njihova nemilosrdnost daje prednosti u težnji za moći. Poljski psiholog Andrew Lobaczewski skovao je termin “patokracija” kako bi opisao društva koja oblikuju psihopati. Takvi sustavi ne samo da potiču psihopate već i sociopatsko ponašanje kod pojedinaca koji se prilagođavaju kako bi preživjeli unutar tih struktura.
Jedan primjer je skandal Abu Ghraib, u kojem su obični vojnici bili uključeni u sadističke činove. Takvo ponašanje poticala je struktura institucije koja je nudila nagrade za nemilosrdnost i poslušnost. Takvi sustavi u konačnici oblikuju društvo u cjelini i vode do kulture koja normalizira psihopatiju.
Uloga medija i normalizacija nemoralnog ponašanja
Corbett i njegov partner Chris Matthew raspravljaju o tome kako mediji i platforme društvenih medija doprinose normalizaciji nemoralnog ponašanja. Hollywood i društveni mediji potiču kulturu u kojoj su nasilje, pedofilija i druga ponašanja sve više prihvaćena. Transformacija medijskog krajolika koju je napravio internet oslabila je kontrolu starih medijskih monopola, ali algoritmi namjerno usmjeravaju protok informacija. To uzrokuje da se online ponašanje poput trolanja ili online „ratovanja“ (flame war) prelije u stvarni svijet, mijenjajući međuljudsku komunikaciju i normalizirajući sukobe.
Rješenje: Izlazak iz sustava
U svjetlu ovih događaja, postavlja se pitanje kako se može izbjeći ovakvo “ludilo”. Corbett zagovara svjesno isključivanje iz ovih sustava kontrole. Praktičan primjer je bojkot tvrtki koje zahtijevaju bezgotovinsko plaćanje ili digitalne identifikacijske dokumente. Tijekom pandemije koronavirusa postalo je jasno koje tvrtke primaju kupce unatoč obveznim maskama ili cijepljenju. Pojedinci mogu donositi takve odluke kako bi podržali tvrtke koje dijele ljudske vrijednosti.
Corbett također naglašava moć zajednice. Izgradnjom lokalnih mreža, poput poljoprivrednih tržnica ili alternativnih ekonomskih sustava, može se izbjeći mehanizmima kontrole. Ovi pristupi zahtijevaju strpljenje i ustrajnost, ali nude način za slobodniji, decentralizirani život.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 23. Oct, 2025 
338 ogleda, 
0 komentara
