Prva faza, koja traje otprilike 15 do 20 godina, ima za cilj potkopati moralne i ideološke temelje društva. To se postiže namjernim utjecajem na ključna područja poput religije, obrazovanja, društvenog života, uprave, pravnog sustava, vojske i radnih odnosa.

Bezmenov je objasnio da je tijekom tog razdoblja Sovjetski Savez manipulirao medijima i znanošću kako bi usadio marksističko-lenjinističke ideologije u umove ljudi, posebno mlađe generacije.

Religija se ismi ili zamjenjuje kultovima koji odvraćaju pozornost od tradicionalnih religijskih vrijednosti. U obrazovanju, pragmatični predmeti poput matematike ili znanosti zamjenjuju se ideološki motiviranim predmetima poput “Povijesti urbanog ratovanja” ili “Spolnog odgoja”.

Društvene veze između pojedinaca i zajednica zamjenjuju se birokratskim institucijama koje nitko nije izabrao. Prema Bezmenovu, mediji imaju gotovo monopol nad javnim mnijenjem, bez demokratske legitimnosti.

Rezultat ove faze je društvo u kojem ljudi gube dodir sa stvarnošću.

„Demoralizirana osoba više ne može cijeniti prave informacije“, rekao je Bezmenov. „Činjenice im ništa ne znače.“ Čak ih ni uvjerljivi dokazi ili posjet sovjetskom koncentracijskom logoru ne bi uvjerili – samo bi ih „udarac u stražnjicu“ probudio.

Destabilizacija: Sijanje kaosa

Druga faza, koja traje dvije do pet godina, usmjerena je na stvaranje kaosa u društvu. Tradicionalni odnosi između pojedinaca, skupina i institucija se radikaliziraju. Kompromisi postaju nemogući, a sukobi eskaliraju.

Bezmenov opisuje kako odnosi između poslodavaca i zaposlenika, učitelja i učenika te susjeda postaju sve antagonističniji. Sindikati, izvorno namijenjeni zaštiti prava radnika, postaju oruđa ideoloških borbi koje često dovode do ekonomske štete.

Mediji igraju središnju ulogu veličanjem sukoba i poticanjem skupina jednih protiv drugih. Bezmenov govori o “uspavanim agentima” – agentima ili pojedincima pod utjecajem koji se nakon godina neaktivnosti iznenada pojavljuju kao vođe društvenih pokreta. Ova faza ima za cilj dovesti društvo u stanje u kojem više nije funkcionalno.

Kriza: Kolaps

Treća faza, koja traje samo nekoliko mjeseci, je kriza. Društvo je toliko destabilizirano da se urušava. To može dovesti do građanskog rata, revolucije ili strane invazije.

Bezmenov je naglasio da tijekom ove faze “korisni idioti” – idealistički podupiratelji subverzivne ideologije – često više nisu potrebni. Oni postaju razočarani, postaju prepreka i na kraju bivaju eliminirani, prognani ili zatvoreni, kao što se dogodilo u zemljama poput Grenade, Afganistana ili Bangladeša.

“Uzorak je svugdje isti”, rekao je Bezmenov.

Normalizacija: Prihvaćanje komunizma

Završna faza je „normalizacija“, cinični izraz koji je skovala sovjetska propaganda nakon gušenja Praškog proljeća 1968.

Tijekom ove faze, stanovništvo prihvaća komunizam kao novu normalnost. Revolucionari koji su još uvijek bili korisni tijekom krize više nisu potrebni i često bivaju fizički eliminirani. Društvo se stabilizira nasiljem, a novi vladari koriste svoju kontrolu za iskorištavanje zemlje. Ova faza može trajati i do 20 godina.

Relevantnost danas: „Veliki reset“ i mladi

Bezmenovljevo predavanje nije puka povijesna anegdota. Ankete pokazuju da među mladima u zapadnim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, raste podrška socijalizmu i marksizmu.

Prijedlozi poput “Velikog reseta” Svjetskog ekonomskog foruma, koji pozivaju na radikalnu transformaciju gospodarstva i društva, uklapaju se u obrazac destabilizacije, prema kritičarima. Ove inicijative obećavaju rješenja za društvene probleme, ali često stvaraju više birokracije i narušavaju privatnost građana – baš kao što je Bezmenov opisao.

Kako se subverzija može zaustaviti?

Bezmenov je naglasio da ključ sprječavanja subverzije leži u povratku moralnim i vjerskim vrijednostima. Snažno društvo, svjesno svog identiteta i vrijednosti, teško je infiltrirati.

Pozvao je na ograničavanje uvoza stranih ideologija i ograničavanje moći neizabranih institucija poput medija ili sindikata. Čak i mala ograničenja, poput zabrane manipulativnog oglašavanja ili obuzdavanja propagande, mogla bi zaustaviti proces demoralizacije.

Na razini destabilizacije, Bezmenov je predložio ograničavanje moći skupina koje se proglašavaju “neprijateljima društva” – ne nasiljem, već demokratskim procesima.

Povratak samokontroli, kakvu je prije promicala religija, mogao bi obuzdati pohlepu za potrošnjom i radikalizaciju sukoba.

Zaključak: Upozorenje koje se mora poslušati

Predavanje Jurija Bezmenova poziv je na buđenje. Analitičar podataka Wouter Aukema opisuje ga kao teško, ali ključno za razumijevanje “što se, zaboga, događa u našoj zemlji. I zašto”.

Puzajuća subverzija koju je Bezmenov opisao nije holivudski špijunski triler, već stvarni proces koji funkcionira kroz manipulaciju, propagandu i iskorištavanje društvenih slabosti.

Njegova poruka je jasna: samo budnošću, moralnom snagom i hrabrošću u borbi protiv subverzivnih ideologija Zapad se može spasiti od sudbine koju je Bezmenov prorekao.

Jedina greška je što je Bezmenov to tada prokazao kao istočni štetan utjecaj na Zapad, što je pogrešno, jer trenutno i Istok i Zapad se utapaju u globalističkoj ideologiji koja ima za cilj pokoriti cijeli svijet.