Danas: “zaštita djece”
Sutra: “borba protiv terorizma”
Prekosutra: “dezinformacije” i politički nepodobni sadržaj

Pandemijski presedan

Mark Zuckerberg je priznao: FBI i Bijela kuća su pritiskali Facebook da cenzurira sadržaje – čak i točne informacije.
Ako se to događalo bez posebnog zakona, što nas čeka sada kada stalni nadzor postaje obveza?

Prenapuhane brojke

Porast pri = rezultat boljih alata, ne nužno eksplozije kriminala.
Velik dio pri odnosi se na “self-generated” sadržaj, a mnoge nikad ne završe u istragama.
Problem postoji, ali brojke se koriste kao politički alat.

Rupe u odgovornosti

Korporacije kreiraju algoritme.
EU Centar prima rezultate, ali ih ne može kontrolirati.
Europol i policije postupaju, ali nemaju uvid u algoritme.
Građani nemaju pravo žalbe na pogrešku sustava.
Svi peru ruke, nitko ne odgovara.

Moguća zloupotreba – suprotan učinak

Algoritmi koji prepoznaju maloljetnike mogli bi stvoriti bazu podataka djece. Ako ti podaci ikada procure ili budu zloupotrijebljeni, seksualnim predatorima bi se olakšao pristup informacijama o tome tko su djeca i kako ih ciljati.
Umjesto zaštite – zakon bi mogao otvoriti vrata upravo onome protiv čega se navodno bori.

Zaključak

Novi zakon koristi emotivni cilj – zaštitu djece – da bi ozakonio masovni digitalni nadzor.

Glavni dobitnici nisu djeca, nego korporacije koje dobivaju mandat da nadziru, klasificiraju i prijavljuju sadržaje svih građana.

Povijest pandemije pokazala je da se granice uvijek pomiču kad postoji tehnologija i politički interes.

Ovo nije zakon o zaštiti djece.

Ovo je legalizacija privatno–državnog saveza za nadzor.

To je neo-fašizam digitalnog doba.

Podsjetnik: hrvatska vlada digla je ruku ZA ovaj zakon.