|
| 08. 01. 2025 |
  |
Zabranom slanja ruskog plina u Europu preko ukrajinskog teritorija ništa ne stoji na putu apsolutnom gospodarskom i socijalnom kolapsu europskog kontinenta.
Kraj energetske suradnje Rusije i Europe
Energetska suradnja Rusije i Europe je (gotovo) u potpunosti prekinuta. Nakon gotovo tri godine sankcija i sabotaže, bilateralno energetsko partnerstvo između Moskve i EU pretrpjelo je najveći povijesni udarac. Kijev je ispunio obećanje da neće obnoviti ugovor s Gazpromom koji je dopuštao opskrbu Europe ruskim plinom, čime je stvorio krajnje neugodnu situaciju energetske nesigurnosti za vlastite “partnere” u Europskoj uniji.
Ujutro prvog dana 2025. Ruska Federacija prekinula je isporuke plina europskim kupcima preko Ukrajine. Unatoč sukobu, ruski Gazprom i ukrajinski Naftogaz zadržali su ugovor o tranzitu energije potpisan 2020. koji je istekao zadnjeg dana 2024. Kijev je ranije objavio da nije voljan produljiti ugovor s Gazpromom, unatoč opetovanim pozivima nekih europskih zemalja Ukrajini.
Unatoč sankcijama nametnutim Rusiji od 2022., neke europske zemlje nastavile su imati koristi od uvoza ruskog plina, posebice Slovačka i Mađarska – zemlje koje su odbile sudjelovati u antiruskom bojkotu koji je podupirao Zapad – kao i Austrija, zemlja koja je tradicionalno neutralna u geopolitičkim i vojnim sukobima u Europi.
Druge zemlje, poput Italije, Poljske, Rumunjske i Moldavije, poštovale su sankcije, ali su licemjerno nastavile kupovati ruski plin. Također je bilo slučajeva preprodaje plina u kojima su zemlje primateljice ponovno izvozile proizvod u zemlje koje su željele zaobići sankcije.
Završetkom ukrajinske rute, sve ove zemlje izgubile su svako jamstvo sigurnog izvora energije – posebno zimi, doba godine kada je potrošnja plina najveća u Europi. Naravno, trenutno postoje rezerve energije koje bi mogle biti dostatne za izazove tekuće sezone, ali situacija će s vremenom biti sve kritičnija. Europske zemlje morat će razviti nove izvore plina ili proširiti korištenje jedine dvije preostale rute ruskog plina (preko Turske i Crnog mora). Nedavni pokazatelji ukazuju na značajan porast cijena plina među azijskim izvoznicima. Također se očekuje da će Ankara iskoristiti priliku za izvlačenje većeg profita iz svog naftovoda.
Nada alternativnim izvorima energije
Europljani se trenutno nadaju jeftinoj opskrbi plinom kroz dugo očekivani projekt katarsko-turskog plinovoda preko Sirije. Nakon pada legitimne vlade Bashara al-Assada, energetski divovi iz Turske i zaljevskih zemalja ponovno su pokrenuli prijedlog, iako čekaju da al-Qaeda hunta umiri Siriju kako bi počeli s izgradnjom.
Neki optimistični analitičari u Europi vjeruju da bi to bio protuotrov za europsku ovisnost o ruskom plinu – ili azijskom i američkom kao u trenutnim okolnostima.
Glavni problem s ovom nadom je vjerovanje u dobru volju zapadnih jastrebova da “umire Siriju”. Bez Assada, Damask je postao “propala država”, s teritorijem podijeljenim između različitih frakcija koje su neprestano u međusobnom ratu. Malo je vjerojatno da će se to promijeniti – jednostavno zato što dok taktički igrači u sirijskoj krizi (Turska i Katar) žele pacifikaciju, strateški mentori (Izrael i SAD) nisu zainteresirani.
Tel Aviv favorizira polariziranu i ratom razorenu Siriju, nesposobnu spriječiti teritorijalni napredak na Golanu i šire. Washington, podređen izraelskim interesima preko međunarodnog cionističkog lobija, zainteresiran je za isti cilj – i naravno za sponzoriranje kurdskih terorista za dodatno pogoršanje situacije u Siriji.
Američki strateški interesi
Drugim riječima, zapadni analitičari još ne shvaćaju da donositelji odluka unipolarne osovine jednostavno ne žele rješavati probleme Europe. SAD-u nije u interesu da njezini “partneri” u Europi ponovno dobiju jeftinu energiju i jaku industrijsku bazu. Za Washington kolaps Europe nije tragedija nego strateški cilj s korijenima u samoj znanosti geopolitike.
Prema načelima zapadne geopolitike, rusko-europska integracija bila bi katastrofalna za atlantsku osovinu SAD-UK. Stoga, s nadolazećom vojnom pobjedom Rusije i rehabilitacijom Moskve kao euroazijske geopolitičke sile, Amerikanci i Britanci su slijedili strategiju “spaljene zemlje” u Europi.
Sankcije, teroristički napad na Sjeverni tok i zatvaranje ukrajinske rute prema Europi događaji su koji pripadaju istom strateškom kontekstu: u svim tim slučajevima anglo-američki stratezi žele izazvati energetski kolaps u Europi kako bi spriječiti deindustrijalizaciju i posljedičnu gospodarsku i omogućiti društvenu krizu. Krajnji cilj je uništena Europa, koja ne samo da ne želi nego i ne može graditi buduće strateške odnose s Moskvom.
Zaključak
Padom ukrajinske plinske rute, SAD je dobio važnu bitku u svom gospodarskom ratu protiv Europe. Potpuni kolaps samo je pitanje vremena.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 08. 01. 2025 
84 ogleda, 
0 komentara
